Razvoj linux jezgre

Linux kernel je jezgra operacijskog sustava napravljena nalik na Unix jezgru. Rečena jezgra je izdana pod GPLv2 (GNU General Public License, inačice 2), te se najčešće može naći u GNU/Linux operacijskom sustavu, unutar različitih Linux distribucija. Linux je isključivo monolitna jezgra koja podržava višezadaćnost, virtualnu radnu memoriju, dijeljene biblioteke, učitavanje ekstenzija (modula) po potrebi, izvršne datoteke koje se učitavaju u dijeljenu memoriju i ravnaju po CoW principu, upravljanje memorijom, rad na višeprocesorskim računalima, višenitnost i implementaciju TCP/IP stoga. Praktički se sva Linux jezgra izvršava u ring0 (jezgrinom) prostoru i s potpunim pristupom svim hardverskim dijelovima računala.

Linux inicijalno nije napisan da bude prenosiv (Linus Torvalds je zamislio da radi samo na 386/486), no tijekom vremena prenesen je na brojne arhitekture: ARM, Alpha, Sparc, IA-64, S/390, IA-32, 68020, Power, SPARC i sl. Trenutno Linux uspješno radi na platformama od ručnih uređaja do velikih mainstream poslužitelja, tzv. big-iron poslužitelja. Linux je napisan u C jeziku i uglavnom (s iznimkom najsvježijih inačica Intel prevoditelja) se može kompilirati jedino sa GNU C prevoditeljem zbog uporabe GCC ekstenzija. Specifičnije rutine su napisane u asembleru u AT&T sintaksi.

Što se pak same povijesti razvoja tiče, prva inačica 0.01 je izdana krajem 1991. godine. Tijekom razvoja možemo izdvojiti ove veće periode:

• pojava inačice 1.0.0 početkom 1994,
• inačica 2.0.0. sredinom 1996,
• inačica 2.2.0 početkom 1999,
• inačica 2.4.0 početkom 2001,
• inačica 2.6.0 krajem 2003.