"Prinudna" optimizacija SSD diska

Unatrag zadnjih 5 godina razvojem i pojeftinjenjem SSD diskova, dosta korisnika njihovom ugradnjom dobiva puno brže performanse računala. S druge strane, takvi diskovi su s godinama upotrebe u praksi pokazali i svoje negativne strane. Neke od njih ćemo prikazati u ovom članku. Kako su uglavnom kapaciteti ugrađenih SSD diskova iz proteklog perioda bili oko 120 GB, zapravo su u nekoliko godina postali "pretijesni". Na primjeru korisnika iz naše ustanove možemo vidjeti kako.

Naš korisnik se požalio da je C: particija premala te da je treba proširiti nekim alatom za proširenjem particija. Utvrđujemo da se radi o SSD disku sa maksimalno iskorištenim kapacitetom. Slobodni prostor diska je došao u "crvenu" zonu.

Korisnika upozoravamo da izbjegava C: sistemski disk za skladištenje podataka, te da tako smanji zapunjenost diska. Dobijamo informaciju da već duže vrijeme ne koristi sistemsku particiju za čuvanje podataka, nego 2 TB disk koji je ugrađen na istom računalu. To odmah sistemcu pali "crvenu" lampicu, nešto je pošlo "po krivu". Uključujemo prikaz skrivenih datoteka i selektiramo sav sadržaj diska i otrivamo popriličan nesrazmjer.

Na disku se nalazi cca 40 GB sadržaja, koji nije prikazan kroz klasični file browser. Nakon malo proučavanja takvih tema na internetu pronalazimo mogućnost da System Recovery napravi previše arhiva tokom vremena. Provjerom utvrđujemo da je skupljeno oko 23 GB restore point arhiva. Brišemo sve prethodno i oslobađamo pola traženog prostora. Za svaki slučaj napravite odmah ručno jednu "točku povrata". Možete podesiti rezervirani prostor diska za potrebe recovery opcija na manju vrijednost.

Sad se već "lakše diše". Ali još prostora nedostaje.



 Posežemo za dosada dosta spominjanim WinDirStat rješenjem. To je softver koji grafički vizualizira statističku zauzetost diska. Potražimo "uljeze" te "žderače prostora".

U oči nam upadaju 2 vrijednosti sistemskih datoteka: pagefile.sys i hiberfil.sys. pagefile.sys je rezerviran prostor na sistemskom  disku koji uzima Virtual memory opcija, obično ga Windows sustav rezervira podrazumijevano po količini RAM memorije. U našem slučaju 8 GB. Što je zapravo značajan udio na malim diskovima poput našeg SSD-a. 

Procijenjujemo da sa 8 GB RAM možemo uključiti No paging file opciju. Ova opcija se u pravilu ne preporuča, jer može izazvati nestabilnost sustava pri korištenju nekih softvera. Dok je možda optimalna opcija za naš slučaj da vežemo paging file na drugi disk od 2 TB ( oznake E: na slici)

Ostaje nam vidjeti što sa hiberfil.sys sistemskom datotekom. Zapravo se radi o prostoru koji rezervira uključena Hibernacija Windows sustava. Uobičajeno rezervira na sistemskom disku koliko iznosi količina RAM memorije. To je opet oko 8 GB. Jer Windows u trenutku odlaska u hibernaciju radi "snap shot" podataka iz radne memorije u hiberfil.sys prije gašenja sustava. Zapravo se ispričavamo ekolozima jer na stolnom računalu ne vidimo neku korist od odlaska u hibernaciju.

Isključimo hibernaciju na slijedeći način. Pokrenemo command prompt sa admistratorskim ovlastima te izvršimo naredbu.

C:\>powercfg.exe -h off

Pogledajmo statistiku. Sad raspolažemo sa značajnih 45.4 GB prostora.

Zapravo uviđamo da su apetiti Windows operativnih sustava rasli sa povećavanjem hardverskih resursa. Ali "usko grlo" je nastalo je masovnijom pojavom SSD diskova koji su kapacitete diskova vratili 10-tak godina unatrag. Optimizacija je uspjela, operativni sustav nije umro :)